KREČNO LEGLO – IZAZIVAČ GLJIVA PLIJESAN (ASCOSPHAERA)

 

Na zarazne bolesti pčela djeluju, uzrokuju uglavnom živi uzročnici bolesti:

Virusi – viroza

Bakterije – bakterioza

Gljive – mikoza

 

GLJIVE-MIKOZA su danas najčešći uzročnici bolesti kod pčela. Namnožene u ogromnom broju lako se prenose te izazivaju sve veći broj oboljenja kod pčela i pčelinjeg legla.

Bolesti pčela uzrokovane gljivama (plijesan – buđ) su danas najčešća pojava na našim pčelinjacima. Utvrđeno je da je plijesan najprisutnija gljiva u košnicama, pa i u zdravim društvima gdje čekaju samo povoljnu priliku da se razviju. U tome im pomažu: narušena prirodna ravnoteža, zagađenje okoline, zatvaranje košnica priliko selidbe, te manjak hrane i vode, česti pregledi i dimljenje društava. Sve ovo dovodi do smanjenja legla, poremećaja starosne strukture u pčelinjem društvu, a svim time i smanjenju otpornosti na razne bolesti.

Najpoznatije i najčešće (mada ima i drugih) bolesti kod pčela uzrokovane plijesnima (gljivom) su KREČNO LEGLO i KAMENO LEGLO.

 

Bolest krečnog legla lako se otkriva. Prilikom pregleda pčelinjih zajednica, svaka nepravilnost na leglu je sumnjiva. Prilikom ugibanja mladog legla, pčelinja zajednica sve više slabi jer nema prinove. Ovdje i pčelar umnogome doprinosi razvoju bolesti, pregledima društava istim alatom u sl.

Ovdje je važno napomenuti da prirodni roj ne prenosi bolest, dok vještačko razrojavanje i pored najveće pažnje, ovu bolest prenosi.

Prepoznavanje bolesti:

Pčelinje ličinke koje su zdrave bijele su boje, sjajne, sa dobro uočljivim kolutićima.

Svaka promjena u boji ličinke, njena mlohavost i gubitak kolutičavosti, upozorenje je na bolest.

Jaka društva, izbacivanje oboljelih ličinki odmah u početku  mogu da prekinu bolest.

Ovdje moramo napomenuti neke značajke da bi bolje upoznali nastajanje i razvoj ove bolesti.

Cijelo vrijeme dok ličinka prima hranu, ona je savijena u dnu satice (stanice). U to vrijeme njeno crijevo ima oblik široke cijevi koja je na dnu zatvorena. To onemogućava izlaženje izmeta da ne bi zagadilo hranu u kojoj ličinka pliva.

Šestog dana, ličinka prestaje sa uzimanjem hrane i počinje da se ispruža (glavom) prema otvoru satice saća. Tom priliko crijevo se na dnu otvara i ličinka izbaci vrlo malu količinu izmeta na dnu satice.

Ovdje počinje preobražaj ličinke u lutku (kukuljicu) pčele ali nije samo to.

I srce ličinke do sada je cjevčica koja se proteže od glave pa do kraja zadka (trbuha). Kad se ličinka uspravi (6-7 dana) preobrazbom ličinke u lutku (kukuljicu) cijev koja je srce, između prsa i zadka (trbuha) dobija 18 srčanih vijuga (kao harmonika). Ovom preobrazbom srca, pčela dobija i vlastitu toplotu tijela u prsnom dijelu te uz vlažnost koja ličinku stalno prati idealni su uslovi za razvoj plijesni.  

Spore (sjeme) plijesni je uneseno u košnicu na više načina: pri nogama pčela, polenom, vjetrom kao i rezidue (zaostajanjem) plijesnizime na saću (zeleno saće) pogotovo gdje je ventilacija slaba.dovoljno je malo vlažnosti i temperatura veća od 7,5 oC pa da se spore pođu razvijati u micelij slično mreži, na čijim se čvorištima razvija nova gljiva koja će kad uzri baciti (rasuti) na hiljade novih spora. Ovako veliki broj spora dovodi do naglog širenja bolesti. Spore plijesni mogu da se održe i do 30-ak godina da bi bile aktivne u povoljnim uvjetima. Spore se mogu naći (zaostale) i u zdravim košnicama na saću, kao i u pćelama. Stalno unošenje spora ove gljive koja je veoma rasprostranjena na zemljištu oko pčela znatno otežava liječenje pčelinjih zajednica. Krečno ili vapnenasto leglo naziva se i ASKOSFEROZA po uzročniku bolesti gljive plijesni iz roda ASCOPHAERA. Plijesan, razvijajući micelij (rast) obavija i prorasta tijelo ličinke i hrani se na njoj sve dok je na kraju ne pretvori u tvrdu bjelkastu mumiju kao grumenčić kreča odakle i potiće naziv bolesti. Prohladno i vlažno vrijeme pogoduju razvoju bolesti. Veoma je važno otkriti bolest u samom početku kako bi se liječenju pristupilo što prije. Jaka društva izbacuju mumificirane ličinke i kukuljice iz košnice što se može primijetiti na letu i poletaljci košnice.Ovo se dešava nakon nekoliko dana od razvoja bolesti. Kako bolest napreduje, možemo je primijetiti i na saću.Na leglu se mogu primijetiti prazne satice i nepravilno raspoređeno leglo. Poklopčići na oboljelom leglu mogu biti vlažni ili prorasli bjeličastim nitima (micelijem) plijesni. Na podnjači i uglovima podnjače bude mnoštvo propalih i mumificiranih larvi.

Ovo dovodi do slabljenja pčelinjih zajednica i velikog poremećaja starosne strukture pčela, te ovakvo društvo nije u stanju donijeti hranu ni sebe da prehrani a kamoli da pčelar ima neke koristi. Da napomenem i to da se u jako zaraženom društvu spore ove gljive nađu i u medu i u polenu (pergi) i na saču. Hraneći ovakvom napadnutom hranom obole i mlade pčele i matica. Razvijaju se tvrde grudvice na krilnim miđićima i trbuhu, što uzrokuje otežan let i tvrd zadak. Odrasle pčele ugibaju van košnice. Pčelinja zajednica neprestano slabi.

Prestanak izbacivanja mumificiranih ličinki može da zavara pčelara da je bolest prošla, međuti, to je znak samo da u košnici nema legla dobi od 7-9 dana kada bolest napada leglo, pa čim se leglo razvije, bolest se opet javi.

Suzbijanje bolesti je veoma mukotrpno i dugotrajno. Najvažnija je preventiva. Košnice treba da su suhe, sa dobrom ventilacijom što podrazumijeva i široko leto. U jesenjem i zimskom periodu (pored jakog društva) ne bi trebalo biti praznog saća, nego što je u košnici da sve bude puno meda i polena, jer u praznom saću se skuplja vlaga i prije dolazi do razvoja plijesni.Ovi ramovi pozelene od plijesni i što hitnije se moraju izbaciti iz košnice u proljeće tj. čim to vrijeme dozvoli.

 Pčelinja zajednica se liječi: apitolom, nistatinom, timolom i nekim konzervansima. Ja ovdje neću opisivati postupak liječenja ovim preparatima jer je svaki proizvođač dao svoju uputu, pa je najbolje raditi po tim uputama. Moj savjet je da na kraju ljeta obezbijedite pčelama dovoljne količine hrane za prezimljavanje, a to je: "koliko je klube pčela - toliko hrane iznad klubeta" što podrazumijeva da ni jedan ram u košnici za prezimljavanje ne smije biti prazan ili poluprazan.

U gornjem dijelu košnice mora postojati ventilacija za odvod vlage iz košnice. Da li je ventilacija: preko zamrežene hranilice, pomoćnog leta (rupa na nastavku sa šupljikavom rozetnom) ili na neki drugi način, to je stvar svakog pojedinog pčelara. Ovdje traba voditi računa da ne bude promaja, što bi škodilo klubetu, nego lagano ventiliranje. Ovo se može postići stavljanjem spužve od 1-2 cm debljine ispod krova košnice, ako se ventilira preko zamrežene hranilice. Kod zamreženih podnjača (varoa podnjače, kako ih još nazivaju) potrebno je izvaditi po jedan krajnji ram iz svakog nastavka prije zimske prehrane, kako bi se ostvarila što bolja ventilacija.

 Savkim nastupanjem novog godišnjeg doba treba raskužiti čitav pčelinjak. Ja to radim "IZOSANOM" sredstvom za dezinfekciju koje se može nabaviti i u svakoj apoteci. Ovo sredstvo služi i za klorisanje vode koju pijemo. Za raskuživanje pčelinjaka služimo se jačim rastvorom ovog praha u vodi i običnom prskalicom popršćemo uveče sav prostor ispred, iza i između košnica.

Možemo poprskati i košnice sa tri strane (samo ne sa prednje strane). Ovo nije važno samo radi krečnog legla nego i bakterija i virusa koji se nađu u blizini košnica. Ovim rastvorom je poželjno dobro poprskati nastavke, podnjaču i hranilicu oboljelog društva, pošto smo ga prebacili u predhodno dezinfikovanu košnicu koja mora biti dobro prorzračena (ne smije se čuti na klor). Oboljelom društvu možemo staviti u zamreženu hranilicu u plastični poklopac od tegle 1/2 kafene kašikice izosana u prahu (do ovoga ne smiju doći pčele). Ako imamo "klor komparator", koncentracija klora u zraku u košnici ne smije biti veća od 0,6%

Ako nemamo klorkompratator, treba staviti upola manju količinu "izosana" i pratiti ima li promjena na pčelama i njihovom ponašanju, pa ako ga nema, postupak se može ponoviti sa malo jačom dozom.

 OPREZ OD KOROZIJE! Ovim sredstvom može se zaštititi i saće protiv moljaca na sličan način, o ćemu će biti riječi u nekoj drugoj temi.

Autor teksta pčela Džemo Imamović.

Pčelarstvo.